Za sve zvukove u predstavi koji nisu glazba te za njihovo oblikovanje, zadužen je oblikovatelj zvuka. Bilo da je riječ o ozvučenju onoga što izvođači uživo proizvode na pozornici, ili o prethodno snimljenim zvukovima, oblikovatelj zvuka osmišljava i oblikuje njihovu konačnu verziju za predstavu, tj. ono što čujete i kako čujete.
