Osoba zadužena za snimljene zvučne efekte u predstavi, tj. one koje ne proizvode izvođači/glazbenici uživo.  U klasično izgrađenim kazališnim zgradama, ton majstor sjedi u ton-kabini, često smještenoj iznad gledališta, a ponekad taj prostor dijeli s majstorom svjetla. Za oba posla je važno da imaju dobar pregled nad događanjima na pozornici. Ton majstor pažljivo prati odvijanje predstave te u točno određenim trenucima pušta dogovorene tonske zapise, tzv. brojeve  - glazbu, šumove, snimljene glasove, itd.

Osoba koja pomaže izvođačima u presvlačenju i država kostime - posprema ih, prepravlja, glača... Ukoliko se izvođač/ica tijekom izvedbe presvlači, garderobijer/ka pomaže da se presvlaka odvije što brže i jednostavnije. Time pomaže da izvedba teče glatko i izvođačima olakšava posao. 

Biljeter je izvedenica francuske riječi billet, koja označava ulaznicu, a osim poslova direktno vezanih uz ulaznice, kao što je njihova prodaja i pregled, zaduženi su i za upućivanje i smještanje publike na prava mjesta u gledalištu. Tijekom predstave prate situaciju u gledalištu te paze na red i uskaču u pomoć gledateljima kad se pojavi potreba.

Jezični savjetnik osoba je koja tijekom pripreme predstave pomaže izvođačima i autorskom timu oko jezičnih i govornih specifičnosti, nedoumica i naglasaka. Posebno su važni u predstavama koje upotrebljavaju npr. tekstove na dijalektu, usko lokalizirane govore ili nestandardne naglasne sustave, no jednako su tako vrijedni suradnici u očuvanju i održavanju standardnog jezika na pozornicama.

Dramaturg/inja je osoba koja ima vrlo širok opis posla. Tijekom rada na predstavi blisko surađuje s redateljem u stvaranju koncepta, bavi se strukturom izvedbe, služi kao vanjsko oko, nekad je ujedno i dramatičar/ka ili autor/ica adaptacije djela koje se postavlja na scenu, po potrebi intervenira u tekst ukoliko već postoji predložak, osmišljava programsku knjižicu predstave... U nacionalnim kazališnim kućama dramaturg/inja osmišlja repertoar kazališta.

Dirigent je osoba koja upravlja izvedbom glazbenog djela (npr. opere, operete, mjuzikla) ili glazbenih elemenata u svim vrstama scenskih izvedbi. Prema notnom zapisu ili partituri daje znakove glazbenicima - instrumentalistima i pjevačima. Služi se utvrđenim sustavom gestikulacije rukama ili dirigentskim štapićem, koji glazbenici poznaju i prate, a često se naziva i ‘maestro’.

Kazališni šaptač/ica ili sufler je osoba zadužena za šaptanje teksta ako glumci zaborave tekst koji trebaju izgovoriti. Nekad je dovoljno prišapnuti samo jednu riječ da bi se izvođač sjetio replike, a nekad šaptači imaju jako puno posla... Prije su šaptači bili smješteni na samom prosceniju, u "šaptačevoj školjki", skriveni od pogleda publike, a danas su obično smješteni u ulicama, pokraj pozornice. Nema svaka predstava šaptača pa se glumci moraju snaći kako najbolje znaju ukoliko zaborave tekst. 

Osoba zadužena za provođenje u djelo plana koji je osmislio dizajner svjetla. Osim što brine o postavljanju rasvjetnih tijela - reflektora na pravo mjesto (iznad pozornice i gledališta) u pripremi predstave, tijekom predstave upravlja svjetlosnom atmosferom na pozornici, mijenjajući svjetla prema unaprijed dogovorenom rasporedu. Često usko surađuje s ton-majstorom, jer su zajednički zaduženi za ‘vanjske’ efekte.

Osoba zadužena za sve predmete koje izvođači koriste u predstavi. U nekim kazalištima rekviziter izrađuje i nabavlja rekvizite, u nekima se brine da na probama i predstavama svi rekviziti budu spremni za upotrebu i na mjestu na kojima trebaju biti. Nabavlja potrošnu rekvizitu i popravlja oštećene rekvizite.

Osoba zadužena za postavljanje scenografije prije predstave, promjenu scenografije tijekom predstave i rastavljanje scenografije nakon predstave. Mora biti brz i spretan jer često radi u mraku ako se scenografija mijenja usred izvedbe. Scenski radnici često su odjeveni u crnu odjeću kako bi za vrijeme scenskih promjena bili što neprimjetniji. Postoje i predstave u kojima su scenski radnici zapravo izvođači jer su scenske promjene sastavni dio izvedbe koji se ne skriva od publike. 

Osoba koja brine za pravilno odvijanje predstave te upravlja poslovima ‘iza kulisa’. Primjerice, glumcima daje znak kad trebaju izaći na scenu, scenskoj tehnici kad trebaju napraviti scenografske izmjene, surađuje s majstorima tona i svjetla oko izmjene svjetlosnih i glazbenih brojeva, provjerava rekvizite i scenu prije početka predstave i sl.

Za sve zvukove u predstavi koji nisu glazba te za njihovo oblikovanje, zadužen je oblikovatelj zvuka. Bilo da je riječ o ozvučenju onoga što izvođači uživo proizvode na pozornici, ili o prethodno snimljenim zvukovima, oblikovatelj zvuka osmišljava i oblikuje njihovu konačnu verziju za predstavu, tj. ono što čujete i kako čujete.

Osoba zadužena za sve oblike kretanja i pokreta na pozornici. Osmišljava  koreografiju ili scenski pokret te radi na njemu s izvođačima. Predstave mogu imati više ili manje koreografskih elemenata, ovisno o vrsti predstave (plesna, drama, mjuzikl, balet...).

Za većinu glazbe koju možete čuti u predstavama, zaslužni su - skladatelji! Ponekad se koriste već postojeće snimke (a i njih je netko nekad skladao!), no često je glazba skladana posebno za određenu predstavu. U svakoj je predstavi glazba važan element, no posebno u oblicima glazbenog kazališta, kao što su npr. mjuzikli i opere.

Osoba koja piše predložak tj. dramski tekst (može se zvati i igrokaz ili, kao npr. u slučaju mjuzikla, libreto) po kojem nastaje predstava. Ponekad dramski pisci napišu tekst i zatim se u kazalištu ne pojave do premijere, no češći je slučaj, pogotovo u današnje vrijeme i ako su suvremenici, da sudjeluju u nastanku predstave usko surađujući s redateljem i ostatkom autorskog tima te mijenjajući predložak po potrebi.

Osmišljava idejni svijet predstave i njeno scensko ostvarenje, organizira raspored i kretanje glumaca po prostoru (mizanscen) te tijekom proba ili pokusa vodi glumce u oblikovanju njihovih uloga. Usko surađuje s ostatkom autorskog tima (dramaturg, scenograf, kostimograf, itd.) na oblikovanju ideja, stavova, poruka te vizualnih i zvučnih elemenata predstave. Ponekad radi predstavu prema postojećem predlošku, a ponekad u suradnji s glumcima i autorskim timom prema određenim zadacima, idejama, motivima i sl. osmišljava i postavlja na pozornicu novo scensko djelo.

Osoba kroz koju se utjelovljuje predstava. Koristi izražajna sredstva kao što su glas, pokret i sl. kako bi, uz pomoć drugih izvođača/izvođačica (to mogu biti drugi glumci/glumice, ali i pjevači/ce, plesači/ce, glazbenici/glazbenice…) i scenskih elemenata uživo pred publikom dočarala zamišljeni svijet predstave.

Brine da izvođači u predstavi budu odjeveni u skladu s idejom i vizualnim stilom predstave. Ponekad je riječ npr. o kostimima koji pripadaju nekom određenom vremenu, ponekad je najvažnije da kostimi budu praktični (npr. kad ih izvođači moraju više puta promijeniti tijekom izvedbe), a ponekad da bojama i oblicima daju dodatne informacije o sadržaju. Kostimograf/kinja osmišljava kostime, nabavlja ih ili nadgleda proces njihove proizvodnje.

Zadužen/a je za osmišljavanje izgleda predstave. Kroz kazališnu povijest, to je uključivalo: namještaj, kulise i predmete koje možete vidjeti na pozornici, da navedemo ono najjednostavnije, ali isto tako i osmišljavanje posebnih konstrukcija i izuma koje služe za uspostavu zamišljenog svijeta predstave.

Kao što joj ime govori, to je osoba zadužena za oblikovanje osvjetljenja predstave. Osim što omogućuje da gledatelji vide što se događa na pozornici, rasvjetom prema redateljskoj ideji usmjerava pažnju na određene elemente te stvara posebni ugođaj.