Fantomsko svjetlo

U nekim je kazalištima običaj da zadnja osoba koja odlazi iz kazališta na sredini pozornice ostavi upaljeno fantomsko svjetlo - žarulju na stalku.

Dio kazališnog svijeta vjeruje da svako kazalište ima svojeg duha (ili više njih). Fantomsko svjetlo smiruje duhove koji žive u kazalištu i ne samo to – omogućuje im da imaju svoju izvedbu! Vjeruje se da ako se duhovima omogući osvjetljenje za izvedbe u praznom kazalištu, u tom slučaju neće prokleti kazalište ili sabotirati predstave raznim nepodopštinama. Neki pak vjeruju upravo suprotno, da fantomsko svjetlo duhove – tjera.

Jedno od prozaičnijih tumačenja je i da je priča o fantomskom svjetlu potekla iz vremena kad su se u kazalištima koristile plinske svjetiljke, a ostavljanje jedne prigušene svjetiljke snizilo bi pritisak u ventilima i cijevima i smanjilo opasnost od požara.

Kao i za većinu praznovjerja i za fantomsko svjetlo postoji jednostavno objašnjenje. Iza, pokraj i na pozornici često ima rekvizita, dijelova scenografije i kostima za koje je vrlo lako zapeti u mraku i ozlijediti se ili čak pasti s pozornice.

Po kazališnim krugovima kruži i priča o pljačkašu koji je provalio u kazalište koje je bilo u potpunom mraku, pao s pozornice, slomio nogu te dobio tužbu protiv kazališta zbog zadobivene tjelesne ozljede!

Šalabahter je uvod u kazališnu umjetnost, podsjetnik na njene poznate i manje poznate pojmove i pomoć pri gledanju predstave te analizi odgledanog uz pomoć upitnika.

Projekt je podržalo

Naš newsletter