U prijašnjim vremenima, cvijeće se poklanjalo izvođačima, najčešće izvođačicama, i to ne samo za premijeru, a veličinom buketa mjerila se naklonost te, što je vjerojatno bio češći slučaj, izdašnost onog koji poklanja. U međuvremenu se običaj proširio i na članove autorskog tima, a cvijeće se uobičajeno daje tijekom naklona. U većim kazalištima, onima koja imaju garderobu za publiku, cvijeće možete predati zajedno s kaputima i uputom u čijim rukama treba završiti, a ima li ga previše, osoblje kazališta pobrinut će se da završi u pravoj izvođačkoj garderobi. Brodvejski je običaj na dan premijere zatrpati izvođače cvijećem te ga možete poslati čak i ako ne prisustvujete predstavi!
Ovaj komplicirani ples zamišljen je kako cvijeće nikako ne bi stiglo prije predstave – jer bi to značilo da ste premijeru proslavili i prije nego što je započela, a praznovjerje kaže da to rezultira slabijom izvedbom.
Ako pak prisustvujete premijeri u nekom nekazališnom prostoru ili kazalištu bez garderobe, preostaje vam da uživate u predstavi s mirisnim buketom u rukama i pričekate kraj. Ponekad se cvijeće i bacalo na pozornicu, no ako niste sigurni u svoje bacačke sposobnosti, pazite da nekoga ne ozlijedite, a može vam se dogoditi i da ne dođe onome kome je namijenjeno!
Da ne biste pomislili kako su se cvijećem proslavljale samo premijere, navodno je stari običaj bio da se pred zadnju izvedbu redateljima poklanja cvijeće ukradeno s groblja. Simbolika je zasigurno prilično jasna – proslavlja se kraj života predstave, a pretpostavlja se da je običaj nastao iz praktičnih razloga – kako su kazalištarci rijetko kroz povijest za svoj posao bili dobro plaćeni, krađa buketa s groblja bila je najjednostavniji način da ga osiguraju.
Ako niste sigurni bi li takav buket nekog razveselio, možda je bolje da se držite cvijeća za premijeru. Samo pripazite – nikako prije predstave!