Kružna pozornica ili, u kazališnom žargonu češće rund-bina, služi za označavanje dvaju pojmova: jedan se odnosi na pozornicu u obliku kruga okruženu gledalištem, no u modernom kazalištu više se upotrebljava kao naziv za rotirajuću pozornicu.
Razvoj scenske tehnike omogućio je različite spektakularne inovacije pa se tako prva rotirajuća pozornica na europskoj sceni navodno pojavila još u 17. stoljeću, gdje ju je za Le ballet de la délivrance de Renaud u pariškom Louvreu konstruirao Tommaso Francini. No u europskom se teatru nije dalje učestalo koristila do 19. stoljeća, a ponovno je u njega doselila iz japanskog kabuki teatra gdje se ova scenska inovacija također razvijala od 17. stoljeća, a poslužila je kao inspiracija Karlu Lautenschlager za izvedbu Mozartovog “Don Giovannija” 1896.
Otad je rund-bina važan i često prisutan element mnogih velikih svjetskih kazališnih kuća, koji omogućava brzu izmjenu scenografije, jer se prizori mogu pripremati u pozadini za vrijeme trajanja prethodnog.
U suvremenom je kazalištu posebno vole koristiti scenografi spektakularnih izvedbi poput opera i mjuzikla.
