Ukoliko u predstavi koju ste gledali nije bilo ni jednog ni drugog, sva je prigoda da je u pitanju bila pantomima. Ili – potpuni raspad sistema.
Kazališna replika, za razliku od one saborske, ne podrazumjeva uvijek prigovor – nego najčešće tek – odgovor. No, krenimo redom. Evo što u ‘Hrvatskom kazališnom nazivlju‘ kaže prof. Škavić:
‘Dramsko je djelo pisano u razgovornoj, dijaloškoj formi.
Tekst koji izgovara glumac kao odgovor na partnerove riječi nazivamo replika.
Poslijednje su riječi replike, koje su znak drugome glumcu da počinje njegova replika, u kazališnome žargonu nazvane šlagvort, rjeđe štihvort, a vrlo rijetko spona (Strozzi Igra u dvoje). Zabilježen je i naziv lema (HNK, 1969). Izričaji doći na šlagvort, ući na šlagvort znače da glumac ulazi na scenu upravo na posljednje riječi partnerove replike. Hrvatski naziv natuknica (Hribar-Ožegović, 1984.) nije prihvaćen u kazališnome nazivlju. Naziv šlagvort najveće je čestote.’
Prema Klaiću:
rèplika, 3. –ci, 2. mn rëplīkā franc. (replique)
1. kratak odgovor na nečiji govor; osobiti odgovor tužitelja na obranu optuženoga
2. primjedba s mjesta (u kongresu, skupštini)
3. kazal. svaki pojedini dio uloge kojim se odgovara na riječi suigrača
4. kopija, odlijevak, faksimil, duplikat
šlägvort njem (schlag – udarac + Wort – riječ)
1. krilata riječ, krilatica; zgodan odgovor, geslo, parola
2. v. štihvort; doći na šlagvort kazal. doći u pravi čas ili upravo kad se o dotičnoj osobi govori (‘Mi o vuku, a vuk na vrata)
Česta je u praksi i zabluda da replika znači isto što i rečenica. Naime, replika može sadržavati neograničen broj rečenica, sve dok one nisu prekinute replikom – partnera.
Npr. u slijedećem odlomku iz Držićeve ‘Novele od Stanca’ cijeli je tekst koji Miho izgovara – jedna replika.
VLAHO
A ti gdje s’ dosle bio? Kako li s’ od oca
iz kuće izit smio?
MIHO
Bogme imam smiješna oca!
Kuću mi zatvori, ma ja, kad večeram
fengam poć leć gori; a ja ti omijeram
kako ću se kalat niz njeku funjestru.
i, kad podu svi spat, obučem se u pjastru;
čelatu na glavu, brokijer na bedru u čas
stavim, a rđavu ovu mčinu na pas
pak se niz konopac na ulicu kalam,
a mudri moj otac u odru mni da sam.
VLAHO
Smiješni su oci ovi ! Neće im se njekad
da su i oni bili svi lovci kako i mi sad,
ki noćno lovimo kako i jeji.
Istovremeno, Vlahove poslijednje riječi iz prve replike, npr. iz kuće izit smio, šlagvort je za iduću, Mihinu, repliku.
Vjerojatno najpoznatija replika hrvatske dramske književnosti, ona je Sluge na samom završetku Krležine drame ‘Gospoda Glembajevi‘:
Sluga: Gospon doktor zaklali su barunicu!
