Paunovo pero

Iako su kazalištarci, pogotovo u nekim tipovima kazališta kroz povijest, često bili skloni raskoš predstave pokazivati kroz kostime, scenografiju i rekvizite, jedan detalj nikad se ne bi smio naći na pozornici - a to je paunovo pero.

Iako je paunovo perje u svakodnevnom odijevanju odražavalo bogatstvo i otmjenost vlasnika, te se u nekim istočnoazijskim kulturama smatra znakom dobre sreće držite li ga u kući (no samo ako ga niste paunu oteli na bolan način!), smatra se da na pozornici donosi nesreću.

Korijene ovog praznovjerja možemo potražiti još u kolijevci teatra, staroj Grčkoj, gdje se paunovo pero zbog svog izgleda ponekad poistovjećivalo s ‘urokljivim okom’, koje svakako treba izbjegavati, a neke teorije kažu da se nesklonost paunovom perju zapravo razvila tijekom 13.st. u cijeloj istočnoj Europi jer su to perje nosili monoglski ratnici u svojim osvajačkim napadima.

Zdravorazumsko objašnjenje kaže da je šarenilo paunovog perja vrlo upečatljivo, i da bi se pogledi publike trebali usmjeravati na oči izvođača, a ne na dodatno oko ili više njih na pozornici, no u svakom slučaju – praznovjerje je ostalo. Tako se čak i u najraskošnijim brodvejskim produkcijama iz razdoblja (kao npr. između dva svjetska rata) kad je kao modni detalj bilo vrlo popularno, moglo naći pregršt perja na pozornicama, ali nikad paunovog.