Mjuzikl

Vjerojatno najčešće postavljano pitanje u vezi mjuzikla jest: “Zašto samo odjednom svi počnu pjevati i plesati?” Na to bismo vam mogli odgovoriti protupitanjem: a zašto ne?! No, šalu na stranu: mjuzikl je kazališna forma u kojoj izvođači djelomično izgovaraju tekst, a djelomično ga pjevaju i uz to – plešu.  Songove – odnosno glazbene brojeve – obično izvode u trenucima kad se dogodi nešto važno, kad su emocije likova povišene, kad je napetost na vrhuncu, kad se nešto želi naglasiti…

Stihovi u songovima su zapravo tekst koji bi u dramskom kazalištu neki lik izgovorio, no u mjuziklu ga otpjeva. Mogli bismo reći da su solo songovi zapravo isto što i monolozi u dramskom tekstu, a dueti i grupni songovi isto što i dijalozi. Songovi bi trebali unaprijeđivati radnju mjuzikla, no to nije uvijek slučaj, nekad su songovi “dekorativne” prirode.

Mjuzikl je nastao početkom 20. stoljeća u SAD iz glazbeno scenskih formi koje nisu nužno imale radnju, kao što su opereta, burleska i revue. U početku je radnja u mjuziklima bila sporedna, no kako se mjuzikl kao forma razvijao, tako je i radnja postajala sve složenija, a likovi sve kompleksniji. Kroz godine se mijenjao i stil glazbe koja se skladala za mjuzikle, ali i plesni stil u koreografijama.

Neizostavan termin kad je riječ o mjuziklima je Broadway ili “široka ulica”, a odnosi se na područje na Manhattanu u New Yorku u kojem se nalazi 41 kazalište od kojih svako ima 500 ili više sjedala u gledalištu. Kad se kaže da je neka predstava na “off” ili “off-off Broadwayju” znači da se igra u kazalištu koje ima puno manji broj sjedala. Većina brodvejskih predstava su upravo mjuzikli.

Razdoblje od 20-ih do 60-ih godina 20. stoljeća smatra se zlatnim dobom mjuzikla – i na Broadwayju, ali i u Hollywoodu. U tom je razdoblju ekraniziran velik broj brodvejskih mjuzikla kao što su “Oklahoma!”, “Guys and Dolls”, “My Fair Lady” i mnogi drugi. Mjuzikle iz tog razdoblja nazivamo book mjuziklima (book je engleski termin za libreto, tekstualni predložak za mjuzikl), a za njih je karakteristično da imaju kompleksnu radnju, trodimenzionalne likove te da su songovi motivirani likovima i radnjom.

U 70-im godinama život izvođača (ponovno) postaje popularna tema te nastaje niz mjuzikla koje nazivamo backstage mjuziklima, kao što su na primjer “Cabaret”, “Follies” i “Chicago”. Svi se oni bave onime što se događa iza pozornice, odnosno – u backstageu.

Gotovo istovremeno pojavila se još jedna vrsta mjuzikla – konceptualni mjuzikl, u kojem je naglasak na ideji, odnosno konceptu koji se želi prenijeti publici, a među takve između ostalih ubrajamo i “Company”, “A Chorus Line” i “Cats”.

Prvi rock mjuzikl bila je “Kosa” koja je 1967. izazvala pravu revoluciju. Bio je to potpuno drugačiji od svih mjuzikla koji su se do tad mogli vidjeti na Broadwayju. Za rock mjuzikle je karakteristično da za songove koriste rock glazbu, stilski potpuno različitu od glazbe prethodno skladane za mjuzikle. Rock mjuzikli se rade i danas, a neki od poznatijih koji su kroz godine napravljeni su “Rent”, “Grease”, “Hedwig and the Angry Inch”

Rock mjuzikl otvorio je put još jednoj vrsti – jukebox mjuziklu, koji kao songove koristi već postojeću glazbu nekog glazbenika, glazbene grupe ili glazbu iz određenog vremenskog razdoblja. “Mamma Mia!”, “We Will Rock You” i “Rock of Ages” samo su neki od njih.

Mega mjuzikli pojavili su se u 80-im godinama, većinom su imali kompleksnu radnju, ali naglasak je bio na vizualnom spektaklu te bogatoj scenografiji i kostimima pa se tako u mjuziklu “Miss Saigon” na scenu spušta helikopter u realnoj veličini, a u “Fantomu u operi” pada ogromni luster. Fantom je i najdugovječniji brodvejski mjuzikl, postavljen još 1988. godine, a igra i danas te je dosad imao oko 13 500 izvedbi.

Kao što je Hollywood u jednom periodu ekranizirao mjuzikle, tako od 80-ih pa sve do danas autori mjuzikla kao predložak koriste – filmove. Tako su na kazališnim daskama zaživjele mjuzikl verzije raznovrsnih filmova; “Carrie”, “Footloose”, “Billy Elliot”, “Legally Blonde”, pa čak i “Rocky”.

Od kraja 20. stoljeća pa sve do danas više ne postoje dominantne vrste mjuzikla i ne postoje pravci koji se mogu pratiti – odabiru se vrlo raznovrsne teme, rade se mjuzikli u kojima se pjeva cijelo vrijeme, koriste se različite vrste glazbe, rade se novi mjuzikli koji temama i stilom podsjećaju na zlatno doba mjuzikla… Gotovo da više i nema pravila kakav bi mjuzikl trebao biti. No ono što ostaje nepromijenjeno jest da se u mjuziklima i glumi i pleše i pjeva.

Mjuzikl je primarno američka forma – drugo njegovo “žarište” je Velika Britanija. Naravno, originalni mjuzikli nastaju i u drugim zemljama, ali najveći broj mjuzikla ipak potječe iz SAD-a. I u Hrvatskoj su rađeni autorski mjuzikli, a najpoznatiji je svakako “Jalta, Jalta”, autorskog dvojca GrgićKabiljo, praizveden 1971. godine.

POVEZANA ZANIMANJA

Šalabahter je uvod u kazališnu umjetnost, podsjetnik na njene poznate i manje poznate pojmove i pomoć pri gledanju predstave te analizi odgledanog uz pomoć upitnika.

Projekt je podržalo

Naš newsletter