Kao i sve drugo u kazališnoj praksi, i praznovjerja se razlikuju od zemlje do zemlje. Osim jednog. Na kojem god se kraju svijeta zatekli, u zgradi kazališta i/ili prostoru u kojem se odigrava predstava, apsolutno nikada i ni po koju cijenu ne smijete izgovoriti – ‘Macbeth’. Već i samo spominjanje imena čuvene Shakespeareove tragedije, kažu, ima nesagledive posljedice i sigurno donosi nesreću, pa su za nju skovani brojni zamjenski nazivi, od kojih je najpopularniji ‘onaj škotski komad’.
Iako možda zvuči kao potpuna besmislica, ne-spominjanja Macbetha u kazališnoj se praksi drže gotovo svi, po onoj staroj bolje spriječiti nego liječiti. Globalnu popularnost tog fenomena potvrdili su i Simpsoni, koji su mu posvetili dobar dio posebne epizode u kojoj je gostovao čuveni britanski glumac Ian McKellen.
Ian McKellen @ Simpsons
Fama koja okružuje Macbetha rođena je 1606. kad i sam komad. Prema nekim izvorima Shakespeare je tu tragediju napisao kako bi se dodvorio Kralju Jakovu I. (James I), koji je nekoliko godina ranije naslijedio kraljicu Elizabetu I. Osim što je dramu smjestio u kraljevu rodnu Škotsku, Shakespeare se odlučio i za poseban homage njegovu hobiju – demonologiji. Naime, Jakov I napisao je priručnik o istoj koji je u 17. stoljeću bio popularno sredstvo za identificiranje vještica. Shakespeare je u dramu inkorporirao trio vještica, a kletve koje izgovaraju navodno je prepisao iz pravog priručnika crne magije, što se njegovim autorima nikako nije svidjelo pa su – ukleli predstavu.John Aubrey navodi da je mladić po imenu Hal Berridge, a koji je trebao igrati Lady Macbeth, naglo dobio vrućicu i umro, pa je njegovu ulogu na premijeri 7. kolovoza 1606. igrao sam autor.Neki kroničari navode da se usprkos svemu navedenom, komad nije svidio kralju, te da stoga i nije pretjerano često izvođen narednih stotinu godina. No, kad je konačno postavljen u Londonu 1703. godine, u noći premijere Englesku je pogodila jedna od najvećih oluja u povijesti.
Evo još nekih od najpoznatijih katastrofa povezanih s dramom, a koje pedantno bilježi anglosaksonska kazališna praksa:
– 10. svibnja na sceni Astor Place Opera House u New Yorku izvodio se Macbeth, a glavnu je ulogu igrao britanski glumac William Charles Macready, čija je žestoka javna svađa s američkim kolegom Edwinom Forrestom isprovocirala preko 10,000 Njujorčana da se okupe i protestiraju protiv njega pred kazalištem. Skup se ubrzo pretvorio u nerede, policija je intervenirala pucajući u gomilu, a rezultat je bio 23 mrtvih, 36 ranjenih i stotine ozlijeđenih.
– Upravo je jedan primjerak Macbetha sa sobom na putovanje po rijeci Potomac brodom River Queen, 9. travnja 1865. ponio američki predsjednik Abraham Lincoln. Svojim je suputnicima čitao dijelove drame neposredno nakon scene Duncanova ubojstva, da bi za sedam dana i sam Lincoln bio ubijen i to – u kazalištu.
– Tijekom prve suvremeno kostimirane produkcije ovog komada u londonskom Royal Court Theatre, 1928. godine, na glumce je pao veliki komad scenografije, ozlijedivši neke od njih vrlo ozbiljno, dok je istovremeno izbio požar u skladištu kostima.
– ranih 30-tih godina prošlog stoljeća legendarna Lillian Baylis pristala je zaigrati ulogu Lady Macbeth, ali je preminula na dan posljednje generalne probe. Njezin je portret kasnije izložen u kazalištu, da bi nešto kasnije, na dan premijere jedne druge produkcije istog komada – pao sa zida.
– 1936. kad je Orson Welles pripremao svog ‘voodoo Macbetha’ smještenog na Haiti u 19. stoljeću, u podjeli je imao nekoliko afričkih bubnjara i pravog vrača koji navodno nisu bili presretni lošom ocjenom predstave koju je napisao kritičar Percy Hammond. Priča se kako su ga prokleli, a Hammond je preminuo nekoliko tjedana nakon objave sporne kritike.
– 1937. tijekom pokusa na sceni kazališta Old Vic tada 30-godišnjeg Laurence Oliviera umalo je ubio 10-tak kilograma težak uteg koji pao na scenu sa ‘cugova’, promašivši velikog glumca za tek koji centimetar. Redatelj predstave i glumica koja je igrala Lady Macduff na putu do kazališta doživjeli su prometnu nesreću, dok je upravitelj kazališta umro od srčanog udara tijekom generalne probe.
– najfatalnija od svih vjerojatno je bila produkcija iz 1942. s Johnom Gielgudom u naslovnoj ulozi. Tijekom rada na predstavi umrlo je troje glumaca iz podjele, dok je autor scenografije i kostima za predstavu – počinio samoubojstvo.
– 1948. Diana Wynard je dobila ulogu Lady Macbeth u Stratfordu i odlučila igrati scenu hodanja u snu zatvorenih očiju; na premijeri je odšetala ravno s pozornice u gledalište i pala s visine od 5 metara, ali je za divno čudo odmah ustala i uspjela završiti predstavu.
– 1953. Charlton Heston igrao je u bermudskoj produkciji na otvorenom. Na samoj premijeri tijekom scene u kojoj vojnici koji napadaju Macbethov dvorac i pale ga, vjetar je otpuhao plamen i dim ravno u gledalište i rastjerao publiku. Sam Heston zaradio je pak ozbiljne opekotine jer su mu se tajice slučajno natopile – kerozinom.
– 1955. Olivier je igrao naslovnu ulogu u Stratfordu i tijekom scene velike svađe s Macduffom umalo oslijepio kolegu glumca Keitha Michella.
– 1988. broadwayska produkcija s Glendom Jackson i Christopherom Plummerom, promijenila je tri redatelja, 5 glumaca u ulozi Macduffa i još šest drugih promjena u podjeli, 6 inspicijenata, dva scenografa i dva oblikovatelja svjetla, te 26 bolovanja što zbog gripe, što zbog istegnutih ligamenata i drugih povreda
Ako vam se i usprkos svim ovim upozoravajućim znacima, u kazalištu ipak omakne spominjanje imena ‘škotskog komada’, za to ipak ima lijeka, a onaj najpopularniji opisao je u svojoj drami ‘Garderobijer’ britanski dramatičar Ronald Harwood.
Dakle – istog trena morate napustiti prostoriju u kojoj ste izgovorili neizgovorivo, okrenuti se oko sebe tri puta, i to u desno, pljunuti na zemlju ili preko svakog ramena, te potom pokucati na vrata prostorije koju ste prethodno napustili i moliti za dozvolu da u nju opet uđete.
Drugi naputci za skidanje ‘mac-uroka’ navode kako je dovoljno iste sekunde početi izvikivati sve moguće prostote i psovke koje vam padnu na pamet, promrmljati frazu ‘Thrice around the circle bound, Evil sink into the ground’ ili naizust izgovoriti Puckov posljednji monolog iz ‘Sna ljetne noći’ (‘If these spirits have offended…)
Eto. Smatrajte se upozorenima.
