Generalka je skraćenica od ‘generalna proba’, a odnosi se na posljednju probu pred premijernu izvedbu neke predstave. Termin ‘generalna’ upotrebljava se jer označava da sve mora biti spremno (kostimi, scenografija, rekviziti, redateljska i glumačka rješenja, svjetlo, ton…) i izvedeno onako kako je planirano, u kontinuitetu bez prekida.
Iako se i ranije u procesu mogu održavati kontinuirane probe, do generalke su prekidi dozvoljeni i dobrodošli, jer je riječ o predstavi u nastajanju i namjeri da ju se učini što boljom, a čest je i slučaj da se do zadnjeg trena rade npr. scenografske/kostimografske, svjetlosne i tonske preinake. No, na generalki je trenutak kad se predstava zaista ‘prepušta’ izvođačima i scenskoj tehnici te se od njih očekuje da se nose sa svim mogućim predviđenim i nepredviđenim problemima, kao što će činiti i kasnije pred publikom!
Ponekad je generalka ‘otvorena’, tj. prati ju publika – kako bi oni koji sudjeluju u izvedbi predstave dobili osjećaj igranja u punoj dvorani, za razliku od praznog gledališta u kojem su probali. Ovo je na domaćim pozornicama, u kazališnim kućama s kućnim ansamblima gdje nisu uvijek svi bili uključeni u stvaranje pojedine predstave, gotovo bilo pravilo jer je to bila prva prilika da se izvedba predstavi najbližim suradnicima i zaposlenicima istog kazališta. Ta se tradicija zadržala do danas pa se često na generalnu poziva dobronamjerna publika – obitelj, prijatelji, kolege…
