Didaskalije su upute koje autor dramskog teksta daje glumcima i redatelju. Naziv dolazi od grčke riječi didaskalia koja znači “pouka”, “uputa”. Didaskalije mogu sadržavati naznaku mjesta i vremena radnje, opis prostora, likova, napomene kad likovi ulaze i izlaze sa scene, kako izgledaju kostimi, kako se koji lik ponaša, koji se zvukovi čuju u određenom trenutku i još mnogo drugih stvari. Mogu i ne moraju biti detaljne – neki autori daju samo šture upute, a neki pišu didaskalije koje zauzmu pola stranice baveći se detaljima kao što su resice na tepihu i boja salveta. Duljina i detaljnost didaskalija ovisi o tome koliki utjecaj autor dramskog teksta želi imati na postavljanje teksta na scenu. Didaskalije se obično istaknu od ostatka teksta (npr. u kurzivu) kako bi se olakšalo snalaženje u dramskom tekstu. Uglavnom se pišu u trećem licu, u sadašnjem vremenu. Didaskalije u većini slučajeva nisu namijenjene izgovaranju na sceni.