Osoba koja brine za pravilno odvijanje predstave te upravlja poslovima ‘iza kulisa’. Primjerice, glumcima daje znak kad trebaju izaći na scenu, scenskoj tehnici kad trebaju napraviti scenografske izmjene, surađuje s majstorima tona i svjetla oko izmjene svjetlosnih i glazbenih brojeva, provjerava rekvizite i scenu prije početka predstave i sl.

Za sve zvukove u predstavi koji nisu glazba te za njihovo oblikovanje, zadužen je oblikovatelj zvuka. Bilo da je riječ o ozvučenju onoga što izvođači uživo proizvode na pozornici, ili o prethodno snimljenim zvukovima, oblikovatelj zvuka osmišljava i oblikuje njihovu konačnu verziju za predstavu, tj. ono što čujete i kako čujete.

Osoba zadužena za sve oblike kretanja i pokreta na pozornici. Osmišljava  koreografiju ili scenski pokret te radi na njemu s izvođačima. Predstave mogu imati više ili manje koreografskih elemenata, ovisno o vrsti predstave (plesna, drama, mjuzikl, balet...).

Za većinu glazbe koju možete čuti u predstavama, zaslužni su - skladatelji! Ponekad se koriste već postojeće snimke (a i njih je netko nekad skladao!), no često je glazba skladana posebno za određenu predstavu. U svakoj je predstavi glazba važan element, no posebno u oblicima glazbenog kazališta, kao što su npr. mjuzikli i opere.

Osoba koja piše predložak tj. dramski tekst (može se zvati i igrokaz ili, kao npr. u slučaju mjuzikla, libreto) po kojem nastaje predstava. Ponekad dramski pisci napišu tekst i zatim se u kazalištu ne pojave do premijere, no češći je slučaj, pogotovo u današnje vrijeme i ako su suvremenici, da sudjeluju u nastanku predstave usko surađujući s redateljem i ostatkom autorskog tima te mijenjajući predložak po potrebi.

Osmišljava idejni svijet predstave i njeno scensko ostvarenje, organizira raspored i kretanje glumaca po prostoru (mizanscen) te tijekom proba ili pokusa vodi glumce u oblikovanju njihovih uloga. Usko surađuje s ostatkom autorskog tima (dramaturg, scenograf, kostimograf, itd.) na oblikovanju ideja, stavova, poruka te vizualnih i zvučnih elemenata predstave. Ponekad radi predstavu prema postojećem predlošku, a ponekad u suradnji s glumcima i autorskim timom prema određenim zadacima, idejama, motivima i sl. osmišljava i postavlja na pozornicu novo scensko djelo.

Osoba kroz koju se utjelovljuje predstava. Koristi izražajna sredstva kao što su glas, pokret i sl. kako bi, uz pomoć drugih izvođača/izvođačica (to mogu biti drugi glumci/glumice, ali i pjevači/ce, plesači/ce, glazbenici/glazbenice…) i scenskih elemenata uživo pred publikom dočarala zamišljeni svijet predstave.

Brine da izvođači u predstavi budu odjeveni u skladu s idejom i vizualnim stilom predstave. Ponekad je riječ npr. o kostimima koji pripadaju nekom određenom vremenu, ponekad je najvažnije da kostimi budu praktični (npr. kad ih izvođači moraju više puta promijeniti tijekom izvedbe), a ponekad da bojama i oblicima daju dodatne informacije o sadržaju. Kostimograf/kinja osmišljava kostime, nabavlja ih ili nadgleda proces njihove proizvodnje.

Zadužen/a je za osmišljavanje izgleda predstave. Kroz kazališnu povijest, to je uključivalo: namještaj, kulise i predmete koje možete vidjeti na pozornici, da navedemo ono najjednostavnije, ali isto tako i osmišljavanje posebnih konstrukcija i izuma koje služe za uspostavu zamišljenog svijeta predstave.

Kao što joj ime govori, to je osoba zadužena za oblikovanje osvjetljenja predstave. Osim što omogućuje da gledatelji vide što se događa na pozornici, rasvjetom prema redateljskoj ideji usmjerava pažnju na određene elemente te stvara posebni ugođaj.