Razgovarati glasno s nekim pored sebe (ili bilo gdje u prostoriji), dok netko drugi govori, složit ćete se, nije ni pristojno ni poželjno u bilo kojoj životnoj situaciji. Kao ni dobacivanje sa strane nekom tko vam pokušava prenijeti bilo kakvu informaciju. Što ne znači da ne smijete uopće reagirati, dapače, smijeh ili suze svakako su dobrodošli izrazi sudjelovanja u predstavi, a ponekad će vas glumci i direktno tražiti nešto više od toga. No, svakako pričekajte da vas na to pozovu.

Iako je uvriježeno mišljenje da pljesak služi izražavanju oduševljenja, a glumački naklon tome da bi glumci uživali u trenutku obožavanja, i jedno i drugo zapravo znači - hvala! Gledatelji pljeskom izražavaju zahvalnost za uloženi rad, trud i žar onih koji su predstavu napravili i izveli, a glumci zahvaljuju na pažnji i vremenu koje su im gledatelji poklonili.

Kazališta nisu zamišljena kao prostori za vježbanje atletskih discplina pa ih tako ne biste u njima trebali upražnjavati. Istini za volju, u prošlosti se nezadovoljstvo predstavom izražavalo gađanjem glumaca trulim voćem i povrćem, no danas se eventualno baca - cvijeće. U sveopćem oduševljenju, isto se tako može dogoditi da glumci to cvijeće bace natrag u gledalište!

Ukratko - ne. Za razgovaranje telefonom vrijedi isto što i za razgovor s osobom do sebe - nije ni poželjno ni pristojno. Što se tiče snimki i fotografija, razumljivo je da možda želite zabilježiti trenutke koji su vas se dojmili, no za to u današnje doba postoje službene internetske stranice kazališta, gdje možete sve to pronaći u puno boljoj kvaliteti od one koju biste snimili sami, a pritom se ne može dogoditi da vam zbog petljanja po mobitelu nešto važno promakne.

Za razliku od kina, u koja smo navikli odlaziti oboružani prehrambenim proizvodima različitih vrsta, u kazalištu se za vrijeme predstave ne jede i ne pije. Razlog je jednostavan - isto tako za razliku od kina, opremljenih zvučnom tehnologijom koja omogućava da čujete i najtiše zvukove dok paralelno žvačete, krkckate, mljackate i slično, ljepota kazališta je upravo u tome da te tihe zvukove možete čuti samo pomoću vlastitih ušiju.

Osim u izvanrednim slučajevima ili u posebnim vrstama predstava gdje se upravo to od publike očekuje (ali ne brinite, to će vam ekipa predstave dati do znanja), nije običaj da se gledatelji pridružuju izvođačima na pozornici. Znamo da je kazalište ponekad zarazno i da ćete možda osjetiti poriv da se pridružite glumcima, no pozornici je uglavnom rezervirana SAMO za njih.

Kao i inače u životu, nije baš pristojno kasniti ili otići usred nekog događanja! U kazalištu to znači da je potrebno doći barem nekoliko minuta ranije kako biste se udobno smjestili na svoje mjesto i mogli u miru pratiti predstavu, a isto tako, nadamo se da ste osigurali dovoljno vremena kako biste ju mogli pogledati do kraja.  U suprotnom, mogli biste propustiti nešto jako važno!

U nekim kazalištima dobit ćete kartu s označenim redom i brojem sjedala te se u tom slučaju treba uputiti upravo na to mjesto, kako ne bi nastala gužva ili problem. U drugima pak, moguće je da sami odaberete odakle želite pratiti predstavu - ako želite bolje vidjeti i čuti detalje, dobar odabir je sjesti što bliže pozornici. Ako vas više zanima ‘šira slika’, moguće je da ćete ju bolje doživjeti s malo veće udaljenosti.

Kazališta su po svojoj prirodi uključiva i prihvaćaju gledatelje svih oblika, veličina te raznolikih odjevnih ukusa i izričaja. U prošlosti se odlazak u kazalište smatrao društvenim događajem, odnosno, izlaskom, pa su se ljudi često posebno uređivali. Danas neki također koriste to kao priliku da se urede, no isto tako nitko se neće uvrijediti dođete li u svakodnevnoj odjeći!