Balet

Balet je kazališna forma koju najčešće povezujemo sa satenskim plesnim papučicama – špicama, bogatom suknjom od bijelog tila – tutuom, elegancijom, impresivnim skokovima i visoko podignutim nogama. No, ti su elementi uvedeni tek u 19. stoljeću, a balet se i prije i poslije toga jako mijenjao.

Danas razlikujemo dvije osnovne vrste baleta – klasični i moderni (svaka od njih ima još podvrsta), a obje su zastupljene u kazalištima i plesnim kompanijama diljem svijeta. Plesače koji plešu balet nazivamo balerinama i baletanima.

U klasičnom ili bijelom baletu razlikujemo pet osnovnih pozicija nogu, koje su propisane još u 17. stoljeću., a iz njih su kreirani i mnogi drugi plesni pokreti. Balet ima ograničenu količinu točno određenih plesnih pokreta. Svaki od njih ima svoje ime – pirouette, plié, battement, arabesque… pa koreograf plesačima može dati uputu s nizom naziva i svi će znati koje pokrete trebaju napraviti. U klasičnom baletu balerine uvijek plešu u špicama, satenskim plesnim papučicama koje na vrhu imaju komad gipsa na kojem balerina balansira na vršcima prstiju. Balerine često “potroše” i po tri para špica tjedno, a ako plešu zahtjevnu ulogu u dugačkom baletu, ponekad špice ne izdrže ni cijelu jednu večer!

Moderni balet je slobodniji i pokrete iz klasičnog baleta kombinira s drugim plesnim stilovima, nekad i više njih. Plesači nekad plešu bosi, nekad u mekanim plesnim papučicama, nekad u špicama. Standardni kostim više nije tutu, mogućnosti su nepregledne. Radnja više nije tematski ograničena, a nekad je uopće ni nema.

Balet je nastao na renesansnim dvorovima u Italiji u 15. i 16. stoljeću, a ime je dobio po talijanskoj riječi balletto, odnosno – mali ples. Iz Italije se u Francusku proširio u 16. stoljeću zahvaljujući Katarini Medici, velikoj poklonici baleta, a potom i diljem svijeta.

U početku, balet je bio kombinacija dvorskih plesova i strogih pravila ponašanja, pa su ga na dvorovima izvodili članovi plemstva. S vremenom je počeo dobivati i narativ – plesom se pričala priču, pa se javila i potreba za profesionalnim plesačima i akrobatima koji bi mogli izvoditi kompliciranije pokrete. Kralj Luj XIV. bio je veliki obožavatelj baleta – u mnogim je baletima i sam nastupao. 1713. osnovao je Académie Royale de Musique (današnja Opéra national de Paris) – kazalište, ali i baletnu školu.

Balet kakav nam je poznat danas počeo se razvijati u Francuskoj u 19. stoljeću i to razdoblje njegove povijesti nazivamo romantičnim baletom. Tad su u balet uvedeni tutu, špice i plesanje s elegancijom i prividnom lakoćom, a nastali su i klasični naslovi kao što su “La Sylphide”, “Giselle” i “Coppélia”. Osim u Francuskoj, u 19. stoljeću balet se razvijao i u Rusiji u kojoj su u to doba nastali “Don Quixote”, “La Bayadère”, “Uspavana ljepotica”, “Orašar” i “Labuđe jezero”.  Baleti iz prve polovice 19. stoljeća najstariji su baleti koji se danas plešu u skoro originalnoj koreografiji.

Za širenje baletne umjetnosti po svijetu, a time ujedno i njezin opstanak, u velikoj je mjeri zaslužan Sergei Diaghilev, baletni impresario i osnivač baletne trupe Ballets Russes koja je početkom 20. stoljeća išla na turneje po cijelom svijetu. Diaghilev je okupljao velike baletne zvijezde, ali i mlade umjetnike, plesače, koreografe, skladatelje, scenografe i kostimografe koji su kasnije postajali vodeća imena umjetničkog svijeta. Kompanija Ballet Russes bila je mjesto eksperimentiranja i inovacija u koreografskom, tematskom i vizualnom aspektu.

Nakon raspada kompanije Ballet Russes, njeni su članovi osnivali baletne škole i baletne kompanije diljem svijeta i tako nastavili širiti i razvijati baletnu umjetnost. Kazališni umjetnik Nicholas Sergeyev u velikoj je mjeri zaslužan za očuvanje klasičnog baleta – dvadesetih godina 20. stoljeća otišao je iz Rusije i sa sobom ponio plesne i glazbene notacije dvadesetak baleta kao što su “Labuđe jezero” i “Orašar” čime je omogućio njihovu rekonstrukciju izvan granica Rusije.

Diljem svijeta i dalje se postavljaju tradicionalni i svima dobro poznati klasični baleti kao što su “Labuđe jezero”, “Uspavana ljepotica”, “Giselle” i “Orašar”, no također se postavljaju i temama i sadržajem potpuno novi klasični baleti u kojima su balerine i dalje na špicama i plešu se standardni pokreti klasičnog baleta, dok se moderni balet i dalje razvija.

U Hrvatskoj pri akademiji Akademiji dramske umjetnosti postoji studij Baletne pedagogije, a ako balet ne želite podučavati nego plesati, nekoliko gradova ima osnovne i srednje škole baš za klasični balet!

POVEZANA ZANIMANJA

Šalabahter je uvod u kazališnu umjetnost, podsjetnik na njene poznate i manje poznate pojmove i pomoć pri gledanju predstave te analizi odgledanog uz pomoć upitnika.

Projekt je podržalo

Naš newsletter